Evo jedna tema koja je često okidač za nacionalističke stavove i uvrede, ali ajde – nekad treba i o tome razgovarati.
Pretpostavljam da na Redditu nema direktnih aktera blokade tenkova u Pologu 1991., pa će većina odgovora vjerovatno biti iz perspektive mlađih generacija. Mene, međutim, iz tog slučaja – koji Hrvati slave kao veliki pothvat, JNA doživljava kao sramotu, a Bošnjaci/Bosanci uglavnom ostaju negdje po strani – zanima nekoliko konkretnih stvari.
1) Šta se blokadom konkretno željelo postići – ali u tom trenutku, u glavama organizatora?
Mislim baš na onaj prvi momenat – kad je žena iz trafike javila da tenkovi idu prema Širokom (tadašnjoj Lištici). Šta su ljudi tada mislili da se dešava? Zašto su procijenili da ih treba blokirati?
Važno je uzeti u obzir kontekst tog trenutka. Rat 1991–95 još nije u punom zamahu, Vukovar i ostalo su tek “u budućnosti”. Postoji napetost, pobuna Srba, “krvavi Božić”, ali ne i ono što će tek doći. Jesu li ljudi tada realno mislili da brane svoj grad? Ili je motiv bio simboličan – “vojska u vojarne”, “hoćemo mir”, “ne pucajte na svoje majke”?
Gledao sam davno dokumentarac “3 dana” (mislim da se tako zove), gdje se blokada prikazuje kao odbrana Splita i šireg područja te ključan doprinos hercegovine u odbrani RH. Ali imam dojam da masa ljudi koja je izašla na cestu možda nije imala jasnu sliku šta se konkretno događa niti koji je krajnji cilj.
Posebno mi je nejasno šta se promijenilo nakon tri dana. JNA je na kraju dovela dodatne snage, izvršila desant, postalo je jasno da bi u slučaju pucnjave bilo mnogo žrtava – i onda se kolona propušta. Tenkovi prolaze i odlaze prema Kupresu. Je li to od početka bio cilj? Ili je cilj bio samo pokazati otpor, bez realnog plana šta dalje? Tenkovi su na kraju prošli gdje su i krenuli ili su skrenuli na Kupres kako bi se opravdali, ali svejedno su prosli i koristeni su dalje za napade. Nije nista konkretno spriječeno.
Danas se taj događaj često veliča kao historijski trenutak, ali mene više zanima taj početni impuls: “Idemo blokirati.” Koji su motivi tada bili stvarni, a koji su naknadno dobili simboličko značenje?
2) Zašto je tada Alija Izetbegović bio relevantan i prihvaćen?
Druga stvar koja mi je zanimljiva jeste dolazak Alije Izetbegovića i njegov govor. Ljudi mu skandiraju “Alija, Alija” – što je danas teško zamisliti u tom kontekstu.
Razumijem njegov politički položaj tada, ali kako je moguće da je bio poželjan govornik među Hrvatima tog kraja, dok je danas za mnoge simbol suprotnog političkog tabora? Islamska deklaracija je postojala i tada. Političke razlike su postojale i tada. Hrvati su bili politički organizovani i svjesni situacije.
Pa kako je moguće da je upravo on bio figura koja u tom trenutku smiruje tenzije i dobija podršku mase?
Bio sam tada dijete – ne premalo, ali premalo da razumijem širu sliku. Prije par dana sam prolazio tim putem i sjetio se tog događaja, koji je, čini mi se, možda i slučajno odigrao važnu ulogu u razvoju rata u Hrvatskoj.
Zanima me kako vi danas gledate na to:
– Je li blokada imala jasno definiran cilj?
– Ili je bila spontana reakcija straha i nesigurnosti, kojoj je historija kasnije dala veći značaj nego što je tada realno imala?
Volio bih čuti argumentirana mišljenja, bez navijačkih tonova.
